Recenzije muzike
Noël Akchoté
- Toi-Meme
- Winter & Winter 910 146-2 / crossover
Ovaj je uradak plod neobične ideje: skupiti raznorodne glazbenike jakih osobnosti iz raznih krajeva svijeta i prema afinitetima glazbovati zajedno. Vrlo četo su ovi snimci nebrušeni dijamanti sladokuscima crossover žanra; čuju se primarni impulsi, ideje nastale i elaborirane u trenutku i oslobađa se fascinantna improvised glazbena niska novih tema ili novih impulsa u starima. Tako je i ovoga puta uspjelo Akchoté, jednom od glavnih winterovih ceremonijal majstora, realizirati tipično francuski uradak u kome je socijalizirajuća komponenta temeljna sastavnica. Nameće se usporedba sa Akchotéovim albumom slične atmosfere pod naslovom «Cabaret modern»; samo su sada pred nama ponajbolji u svom žanru!.
Aleksandar Mhalyi
Uri Caine
- The Othello Syndrome
- Winter & Winter 910 135-2 / klasika-crossover
Caine se tako iznimnom kreativnom snagom vraća jedinstvenom dijalogu s romantičnom operom, da je kritika već zamijetila da je album odveć raskošan za uobičajeni način slušanja. Cainova referiranja na ljubomoru (otud i naziv albuma) preko europsko-židovskih napjeva su (i ovdje neizbježna) iznimno djelotvorna u žanrovskom kombiniranju od klezmera do rock opere i romantične opere. Promjene su raspoloženja vrtoglave budući su na djelu intimne vokalize, citati Shakespeareovog izvornog teksta, gospel i elementi R&B, punokrvni bebop džez, razuzdani klezmer i folk, začinjjeni vrckastim Cainovim metaforičnim komentarima. Djelo je nastalo za glazbeni Biennale u Veneciji godine 2003. (čiji je Caine bio direktor) kome je on injektirao trenutne preokupacije njegove i New Yorkške glazbene scene. Dovoljno je za kraj reći da je album već nominiran za 2008 Grammy Award u kategoriji najboljeg klasika-crossover albuma.
Aleksandar Mhalyi
Uri Caine
- The Classical Variations
- Winter & Winter 910 145-2 / klasika - crossover
Kompilacijski album pod naslovom «The Classical Variations» nastao je povodu dodjele, u njemačkom glazbenom svijetu prestižne, nagrade «Echo Klassik» Uriu Caineu za godinu 2007. Prije toga su ovu nagradu primili Sir Simon Rattle, Rolando Villazón, Cecilia Bartoli, Montserrat Caballé, Lord Yehudi Menuhin, Vesselina Kasarova, José Carreras, Isaac Stern, Giora Feidman, Anne-Sophie Mutter, Anna Netrebko, Daniel Barenboim i Nigel Kennedy. Budući je na albumu odabir ulomaka s onih ranije izdanih na kojima je Caine obrađivao djela: Beethovena, Bacha, Mozarta, Schumanna, Wagnera, Verdija i, naravno, Mahlera, ovo je izuzetna prilika i za upoznavanje ovog već proslavljenog i u mnogim prilikama nagrađivanog niza vrhunskih ostvarenja suvremene diskografske produkcije.
Aleksandar Mhalyi
Theo Bleckmann Kneebody
- Twelve Songs by Charles Ives
- Winter & Winter 910 147-2 / klasika - crossover
Prvi je američki skladatelj Charles Ives gotovo zaboravljen danas u diskografskim katalozima slično kako su za njegova života prolazile pjesme koje slušamo na ovom albumu. Koliko je to nepravedno – otkriva neopterećeni, ali inventivni pristup Bleckmanna i njegove pridružene postmoderne grupe glazbenika iz New Yorka pod nazivom «Kneebody» (spomenimo, kako sami ističu, da su im podjednako važni: Jimi Hendrix, Steve Reich, Duke Ellington i Aphex Twin). Ovaj ciklus pjesama je do sada tretiran nostalgično – prigodničarski i kao takav interpretiran: primjerice prigodno s "At the River" i nostalgično sa "Songs My Mother Taught Me". Bleckmannov pristup, koji kombinira poznatu nam mješavinu avant-džeza, elektroniske, suvremene i improvised glazbe te kabareta, učinio je sve pjesme našim suvremenicima bez imalo patetike ili forsiranja predloška, što je gotovo redovito slučaj kod ovakvih obrada. Inače je cijeli projekt godine 2007. naručio proslavljeni dirigent Kent Nagano za ljetni operni festival u Münichenu.
Aleksandar Mhalyi
Theo Bleckmann & Refuge trio
- Refuge Trio
- Winter & Winter 910 149-2 / crossover
Još jedan od sjajnih albuma vokaliste Tea Bleckmanna, kultne glazbene figure New Yorka po ocjeni The New Yorkera. Ovoga puta s još dva multiinstrumentalista je u triju koji fleksibilnošću velikih glazbenika lako brode kroz brojne žanrove od kabareta do nove glazbe i džeza. Nedavno je Blackmann odabran u malu grupu umjetnika koja je nazvana kulturnom elitom Velike jabuke. Njegove fascinantne glasovne i interpretativne mogućnosti (od raspona do zapanjujućih emotivnih mijena čak u jednoj riječi) mu omogućavaju iznimno širok repertoar te je i za očekivati da su brojne skladbe pisane samo za njega. Gotovo je privilegij ljubiteljima ove vrste crossover ponovno zaviriti u retortu odabranih njujorških down townera nedugo nakon internacionalne uspješnice «Las Vegas Rhapsody».
Aleksandar Mhalyi


