Audio Cinema Art | The Hi-End company

Vodeći violončelist suvremene glazbene scene Ernst Reijseger (1954) nastavlja sjajnu seriju svojih ekskluzivnih snimaka njegovog muzikalnog toka svijesti. Prošlo je više od deset godina nakon samostalnog Reijsegerovog lirski ispovjednog uratka pod naslovom «Colla Porte» i pred nama je nastavak koji iznaša sve što mu je u međuvremenu glazbom inducirano. Svojim jedinstvenim improvised nervom on ponovno čini smislenim brojne fragmente raznih provenijencija i melodije koje grupira u temate svojih glazbenih priča: od podvodnih pjevova kitova do intimnih ispovjedi i plesno energiziranog uradka za svoje prijatelje. Iznimnom sugestibilnom snagom virtuoza sraslim svojim glazbalom on podastire glazbene komentare na pojedine životne teme koji u slušatelju, ponovno, izazivaju opsesivni pozor. Iako se jednostavne melodije nižu u svojoj ekspresivnoj elementarnoj čistoći uz ritmička i ornamentalna karakteriziranja, čvrsta sastavnica je prisutna ne samo kroz umijeće improvised naracije već, ponajprije kroz osobnost Reijsegera koji fascinantnim umijećem malih pomaka daje na kraju zaokruženi komentar. Radi svega napisanog ne čudi inspiriranost američkog slikara Jerrya Zeniuka za slikanjem novih platana na kojima će vizualizirati glazbu s ovog albuma. Snimka je ovog, po svojoj posvećenosti glazbenoj supstanciji,  tipično winterovskog albuma snimana u negdanjoj crkvi malog Toskanskog sela kako bi se audiofilski čisto zabilježilo Reijsegerovo glazbovanje.
Aleksandar Mhalyi

Iza naslova «Kantrimusik» (1973/75) krije se  Pastorala za glasove i instrumente koja je tek jedno u nizu Kagelovih fascinantnih djela za glazbeni teatar. Ovdje nam on, na svoj način, sklada i priređuje izvrsni glazbeni esej u kome persiflira artificijelnost komercijalne ili komercijalizaciju narodne glazbe. Na djelu: su neuobičajeni instrumenti, duhoviti i lucidni kolaži, povijesni citati, pred-snimljeni zvučni materijali i brojni naputci. Njih je Kagel dao za izvođenje ili snimanje magnetofonskih vrpci koje će uz pojedine stavke ići u živo, a oni su integralni dijelovi promišljanja na zadanu temu; primjerice: glasovi su ekspresivni ali napukli s nepreciznom intonacijom («koje često čujemo u etnomuzikološkim dokumentarnim snimkama»), nabrojana pozamašna lista raznih glazbala koja se svira i amaterski, tijekom intermezza učesnici mogu svirati neke udaraljkaške instrumente, kič efekti su dobrodošli, Kagelov specijalitet u glazbenom teatru – niski tonovi – pripali su tubi, nije neophodna autentičnost, «parodijski i karikaturalni stupanj (ili samosvjesna ozbiljnost) moraju se jasno čuti..» itd. Još jedan od sjajnih albuma čelnog provokatora malograđanskih ustroja i izvrsna zabava uz propitkivanja na temu o narodnoj glazbi.
Aleksandar Mhalyi

Sciarrino, rođen 1947. godine u Palermu, je jedan od nekolicine vodećih, i možda najutjecajnijih, suvremenih skladatelja svijeta. Ovaj je album predstavljanje njegovog opusa budući su s četiri odabrana djela prezentirani temeljni interesi te vrsnoća i bogatstvo idioma. Sciarrino evocira mladenačko poigravanja sa radio stanicama u «Efebo con Radio» (1981.) sa felinijevskom opuštenošću, punoj duha i iznimnom glazbenom imaginacijom koja daje fascinantnu poveznicu. Drugo je djelo pod naslovom «Storie di Altre Storie» (2001.) karakteristično za njegov kasniji opus u kojem, on referiranjem na njemu važne starije skladatelje i njihova djela, izvlači zapanjujuću sastavnicu dijalogom s povijesnim. Spomenutu sastavnicu on ponajprije postiže inventivnim i majstorski građenim teksturama, svojim najjačim oružjem, te gracilnim melodijskim linijama. U ostala dva djela fascinira Sciarrinu karakteristična atmosfera nokturna gdje se dramaturške geste postižu minimalnim štedljivim teksturama koje izbijaju iz tamne pozadine šumova akustičnih glazbala skupa s iskričavim melodijskim fragmentima. Iznimna suvremena djela vodećeg talijanskog skladatelja u interpretaciji posvećenih interpreta uz audiofilsku snimku!
Aleksandar Mhalyi

U povodu dodjeljivanja najznačajnije njemačke glazbene nagrade «Echo» za godinu 2007. Uriu Caineu za album «Plays Mozart», izdan je ovaj novi kompilacijski koji uvrštava i većinu neobjavljenih snimaka iz serije njegovih obrada, uglavnom dekonstrukcija: Bacha, Schumana, Wagnera, Mahlera i Beethovena. Vrijedno je istaći da su svi navedeni albumi već dobili prestižne nagrade i iznimno povoljne kritike u vodećim časopisima i to ponajprije onim koji se bave ozbiljnom glazbom. Razlog je tome jednostavan: on je s pravom glazbenik informatičkog doba bogate glazbene prtljage koju on bez žanrovskog sektaštva  koristi eruducijom muzikologa u svojim dekonstrukcijama (a o njima je ovdje riječ). Njegova dva svijeta ovaj ozbiljno glazbeni s dekonstrukcijama i džezerski s improvizacijama skladno i, često, paralelno žive zahvaljujući njegovoj imaginaciji, znanju i metodama muzikologa te aktivnog pijaniste. Nadahnute evokacije čovjeka našega vremena fasciniraju i na ovoj iznimno fluidnoj kompilaciji. I za njegove iznimne muzičare vrijede isti superlativi – o tome pogledajte ostale prikaze iz navedene serije.
Aleksandar Mhalyi